VITALNOST SAZDANA OD RADOSTI

Riječ vitalnost pokušava opisati životnu energiju. Ta energija čini  osnovu našeg života, kako na osobnoj razini tako i općenito. Ona je srž svih nas i smisao našeg postojanja. Kad se čovjek traži unutar sebe, on traži svoju srž, traži smisao života, traži izvor vitalnosti.

Vitalnost svakog od nas sazdana je od radosti, koja nam pomaže proći kroz teškoće, male i velike. Kad smo svjesni te energije, takva svjesnost u naše živote unosi smisao!

-      Zlatko Pejić

Današnje društvo i kultura neizmjerno se, često i bespotrebno, iscrpljuju pokušavajući popraviti ili izmijeniti ono izvanjsko. U većini slučajeva to činimo iz najboljih namjera, želeći unaprijediti kvalitetu življenja te unijeti više ugode i manje muke u svakodnevni život. No, neosporno je da pri tome ugrožavamo planet, a time i vlastitu vitalnost, tj. život.

Nikada niti jedna generacija ili generacije nisu živjele toliko ugodno na planetu kao što mi danas živimo (pitanje je naravno koliko će to potrajati zbog klimatskih promjena i uništenog okoliša), no u isto vrijeme ne možemo za sebe tvrditi da smo najradosnija i najvitalnija generacija (porast mentalnih poremećaja i drugih pandemija poput one dijabetesa najbolje svjedoče tome).

Stoga, možda se prirodno nameće pitanje: ima li važnijeg posla od onog koji se bavi vlastitim životom i organizmom? Ono što se događa unutar nas, naš je najvažniji posao. Ima li većeg doprinosa koji možemo dati svijetu nego svoju vitalnost, životnu snagu, silu koja pokreće ono najbolje u nama i oko nas.

Znamo li što je zapravo vitalnost?

Vitalnost je pojam koji obuhvaća različite aspekte ljudskog zdravlja i blagostanja. U istočnjačkim tradicijama poput kineske medicine i indijske ajurvede, vitalnost je usko povezana s konceptima qi energije i prane. Qi (ili chi) ključni je koncept u tradicionalnoj kineskoj medicini (TCM). To je vitalna energija koja teče kroz tijelo i održava ga zdravim i uravnoteženim. Prema TCM-u, bolesti i zdravstveni problemi nastaju kad je protok qi energije blokiran ili neravnomjeran. Praktičari TCM-a koriste akupunkturu, herbalnu medicinu, qigong i druge tehnike kako bi uspostavili ravnotežu i obnovili protok qi energije.

Prana je sličan koncept u ajurvedskoj medicini i jogi, a predstavlja životnu energiju koja prožima sve što živi. Prana se unosi disanjem i cirkulira kroz tijelo putem nadija, energetskih kanala sličnih meridijanima u TCM-u. Pranajama, ili kontrola disanja, jedna je od ključnih praksi za povećanje i balansiranje prane.

Oba koncepta naglašavaju važnost energije koja ne samo da održava tijelo živim već i zdravim, uravnoteženim i vitalnim. Pristupi liječenju u ovim tradicijama često uključuju holističke metode koje integriraju tijelo, um i duh.

Meni osobno najdraži opis vitalnosti je onaj mog supruga, Zlatka Pejića koji kaže: riječ vitalnost pokušava opisati životnu energiju. Ta energija čini  osnovu našeg života, kako na osobnoj razini tako i općenito. Ona je srž svih nas i smisao našeg postojanja. Kad se čovjek traži unutar sebe, on traži svoju srž, traži smisao života, traži izvor vitalnosti.

Život kao umjetničko djelo

Tijekom zadnjih tridesetak godina Zlatko je razvio koncept obnavljanja vitalnosti kao preduvjet očuvanja i/ili obnavljanja zdravlja. Često je na svojim predavanjima (i u razgovorima) isticao da naše svakodnevno funkcioniranje ovisi o kvaliteti vitalne energije: „Skloni smo izražavati beskrajno divljenje slikama starih ili novih majstora ili pak klasičnoj ili suvremenoj glazbi. (O)lako prihvaćamo činjenicu da mnoga, prethodno spomenuta djela, dosežu i desetke milijuna dolara, dok u isto vrijeme ljudski život ugrožen ratom, ekološkim i drugim katastrofama ne vrijedi gotovo ništa. Zašto je to tako teško je dokučiti? Tragično je da nešto što je neponovljivo u istom obliku (dakle unikat) – čovjek, životinja, biljka nema, barem u našem doživljaju, vrijednost umjetničkog djela. Možda smo to obezvređivanje sami skrivili ne štujući vlastiti život. Respekt spram života trebao bi biti izražen praktičnim radom na sebi, tj. njegovanjem vlastite vitalnosti. Vitalnost je za svakoga unikatna iako u osnovi prožima sve i dijelimo je s cjelokupnim životom na Zemlji. Život čovjeka i svih fenomena uzvišena je i superiorna tvorevina nastala iz palete boja koju čine glas, hrana, misli, sredina u kojoj živimo, prijatelji, emocije, duh… Nude se najfinije nijanse 'boja' kako bismo naslikali najljepšu 'sliku' – vlastiti život. Vitalnost nije samo fizičko zdravlje nego i stanje uma i duha. Kada smo vitalni, osjećamo se živima i spremnima suočiti se sa svakim izazovom koji nam život donosi.“

Zrak, voda i hrana – osnova vitalnosti

Kad gradimo sebe, tj. svoju vitalnost, nije dovoljan samo površni dizajn (u smislu izgleda), nego moramo sebi postaviti sljedeće pitanje: Koji je moj cilj? Kakva osoba želim biti, imam li vlastitu viziju sebe? Kako želim živjeti svoj život? Pri tome, moramo se zapitati i: koje 'materijale' koristimo u izgradnji vlastite vitalnosti (što jedemo, pijemo, kako dišemo, koliko i kako pokrećemo tijelo, kako komuniciramo, kako provodimo svoje vrijeme itd.). Svako tijelo grade zrak, voda i hrana. Naše tijelo ima fantastične sposobnosti i kapacitete (biološka vitalnost), ali pitanje je vjerujemo li u te sposobnosti i kapacitete te kako ih razvijamo i jesmo li svjesni mogućnosti svakodnevnih odabira koji te kapacitete mogu ili razvijati ili ugrožavati.

U čemu se ogleda naša vitalnost

Na najdugovječnijem Makronovinu retreatu Makrobiotikom do vitalnosti Zlatko je predstavio i iz godine u godinu mnoge inspirirao predstavljajući jedinstveni koncept vitalnosti: bez obzira na to o kojem aspektu naše vitalnosti govorili (tjelesna, tj. fizička, mentalna, emotivna, socijalna i duhovna vitalnost) svaki aspekt vitalnosti, kao i vitalnost ukupno, ogleda se u pet jedinstvenih obilježja: sposobnost postojanja, sposobnost kontinuiranog djelovanja, sposobnost podizanja nakon pada, sposobnost napredovanja i sposobnost iscjeljivanja.

Sposobnost postojanja

Prva i osnovna sposobnost u kojoj se ogleda naša vitalnost je sposobnost postojanja. Što god da nam se dogodilo ili događa, kroz koje god izazove prolazimo, sama činjenica da postojimo (živi smo) preduvjet je i osnova na kojoj možemo graditi dalje. To što mi tu činjenicu često podrazumijevamo, ne cijenimo dovoljno i ponašamo se kao da je neuništiva, samo je pokazatelj naše odvojenosti od prirode. Iako je naše postojanje krhko, ono je i posljedica nevjerojatno puno čimbenika i okolnosti koje su se trebale „poklopiti“ da se manifestiramo upravo u ovom obliku. Ta činjenica zaslužuje i divljenje i zahvalnost prema jedinstvenom čudu života. A onda, kad to osvijestimo, dalje je sve moguće.

Sposobnost kontinuiranog djelovanja

Naša vitalnost ogleda se u činjenici da iz minute u minutu, sata u sat, dana u dan, godine u godinu, djelujemo, nešto činimo, u stanju smo ponavljati aktivnosti, raditi i stvarati. U osnovi života i vitalne energije (životne snage) je kontinuitet. To je fantastičan izvor nadahnuća, najveća pokretačka sila. Ljudsko je biće u stanju uporno i dosljedno svakodnevno iskazivati brižnost (npr. prema djeci), vrlo često zbog materijalnih ciljeva izdržavati ekstremne napore i ugrožavati vlastitu vitalnost. Osvijestiti da naša sposobnost kontinuiranog djelovanja zahtijeva propitivanje (kad ona zaista ima smisla, a kada nam nanosi štetu), ključno je za očuvanje dragocjenosti i zdravlja i vitalnosti. Također, danas smo više nego ikada skloni, zbog različitih distrakcija, ugrožavati tu sposobnost kontinuiranog djelovanja pa gubimo dragocjeni ritam svakodnevnih navika (prehrana, spavanje, kretanje itd.).

Sposobnost uzdizanja nakon pada

 Jedna japanska poslovica kaže: nije bitno što si sedam puta pao, bitno je da si se osmi put podigao. Sigurno svatko od nas zna barem jednu priču iz vlastitog ili života nekog od bližih osoba u kojoj se opisuje kako se osoba unatoč ovom ili onom izazovu u životu oporavila i krenula dalje. Ono što se dogodilo ne možemo promijeniti, ali možemo utjecati na to kako vidimo određeni događaj ili izazov. Nadahnuće uvijek možemo pronaći u nevjerojatnim iskustvima i pričama drugih ljudi pa je stoga važno slušati, čitati i upoznavati se s motivacijskim primjerima koji i nama mogu pomoći.

Sposobnost naše vitalnosti je da se odvija u ciklusima, jedan ciklus završava, drugi počinje. Kao što u jesen lišće opada da bi u proljeće ponovno moglo rasti  – ta cikličnost prirode odražava se u ciklusima naše vitalnosti. I tijekom godina mogu se mijenjati stanja i različiti aspekti vitalnosti: možda ćemo tijekom godina ili u dubokoj starosti imati slabije izraženu fleksibilnost i izdržljivost (kao aspekte fizičke vitalnosti), no možemo imati izraženu i visoko kvalitetnu socijalnu (druženje s obitelji i prijateljima) i duhovnu (zahvalnost i djelovanje vlastitim primjerom) vitalnost. Vitalan organizam uvijek je u potrazi za pozitivnim pričama i primjerima.

Sposobnost napredovanja i konstantne evolucije

Život uvijek mora ići prema naprijed i naša vitalnost je u punoj snazi kad stalno napredujemo, učimo, usvajamo nove vještine i navike, poboljšavamo se i pokušavamo živjeti najbolju verziju sebe. Zaustavljanje u bilo kojoj točki, osim što predstavlja aroganciju (mislimo da sve znamo i da nemamo što naučiti), u isto vrijeme znači i pad vitalnosti. Svoju vitalnost svaki put umanjujemo kad se ne usudimo isprobavati nove stvari, naučiti nešto novo, upoznati neku osobu i čuti drukčija mišljenja od svog. Napredujemo i rastemo kroz izazove, ne kroz ugodu i pasivnost, stoga je dobro mijenjati svakodnevne obrasce i navike (npr. ići drugim putem nego uobičajenim kad idemo na posao, dati si zadatak otići u park u kojem dugo nismo bili, sjesti na drugo mjesto od uobičajenog „svog“ mjesta za stolom itd.). Promjena pozicije mijenja percepciju. Na taj način, kad pogledamo unatrag, imamo osjećaj da smo bolja osoba nego što smo bili, a to jača našu vitalnost i osjećaj ispunjenja. Zadržati radoznalost djeteta tijekom cijelog života ogroman je doprinos vlastitoj vitalnosti, a istina je da uvijek postoji još nešto što želimo vidjeti, čuti, osjetiti, pročitati itd.

Sposobnost iscjeljivanja

Svaka stanica u našem organizmu teži iscjeljenju, homeostazi i u stalnoj je „potrazi“ za načinima kako to može ostvariti, pa i onda kada na određenom mjestu u organizmu nastane izazov. Naš organizam je najsofisticiraniji gadget koji postoji. Pitanje je samo koliko ga dobro održavamo, „punimo“ li ga i „priključujemo“ li ga na ono što ga puni i održava. Imamo li povjerenja u naše neograničene mogućnosti iscjeljenja? Jesmo li dio problema ili rješenja? Unutarnji konflikt je taj koji iscrpljuje naše resurse, umanjuje vitalne kapacitete, a time i potencijal koji imamo. Mora postojati barem minimalni napor da bi se iscjeliteljske sposobnosti našeg organizma pokrenule. Taj se napor ogleda u pripremi jednostavnog obroka, u odvajanju vremena za šetnju parkom, za ranije buđenje (ili raniji odlazak na spavanje) kako bismo ujutro meditirali ili vježbali.

Napor je potrebno uložiti i onda kad se podsjetimo da je vrijeme da prekinemo 'skrolanje' na mobitelu, dugo sjedenje pred televizorom ili sudjelovanje u besmislenim i toksičnim ogovaranjima drugih ljudi. Minimalni napor potrebno je uložiti i onda kad osvijestimo da nije sve što mislimo ujedno i ono što trebamo izgovoriti. Kako svaka misao nije kvalitetna, tako i za ispravne misli treba postojati vrijeme i način kako ih izreći. Svijest o vlastitim postupcima i ponašanjima tijekom dana pomaže nam u stjecanju pozitivne discipline (op. autor. lat. disciple – učenik)

U potrazi za srećom?

Neupitno je da svi želimo biti sretni. No znači li to da trebamo tragati za srećom? Zlatko sugerira nešto drugo: ako radimo na svojoj vitalnosti, mi ćemo prštati životnom radošću, a tad naše tijelo i organizam dobro funkcioniraju i mi gotovo zarazno oko sebe zračimo životom:

„Vitalnost svakog od nas sazdana je od radosti, koja nam pomaže proći kroz teškoće, male i velike. Kad smo svjesni te energije, takva svjesnost u naše živote unosi smisao!”