Shizuto Masunaga je majstor shiatsua koji je 1970. godine utemeljio Zen Shiatsu. Zahvaljujući njemu, danas u shiatsuu koristimo Hara dijagnozu, koncept Kyo i Jitsu te upotrebljavamo dvije ruke u tretmanu („ruke majka“ i „radna ruka“).

Masunaga je postavio temelje za širenje shiatsua na zapadni svijet. Razvio je praktični aspekt Zen shiatsua puno prije nego što je usavršio teorijski dio, koji je završio netom prije smrti.

Veliki skok prema naprijed u Zen shiatsuu bila je, ranije napomenuta, upotreba „ruke majke“ kao protuteža „radnoj ruci“ te pripadajuća teorijska novina koja se odnosi na Kyo i Jitsu pojmove. Po prvi put su se na aktivan način izmiješali Yin i Yang, izašli su iz knjiga kao suhi teorijski pojmovi te su se počeli upotrebljavati kao dinamički pojmovi.

U akupunkturi, primateljeva zaliha Yin-a i Yang-a pojedinačno se stimulira iglom ili moksom. U različitim drugim stilovima shiatsua, iscjeljujuće miješanje i spajanje Yin-a i Yang-a se provodi pomoću dlanova i to instinktivno. Međutim, tu nema svjesnosti i prisutnosti te učenja na koji način se to događa. Time se smanjuje i intuicija.

Masunaga je bio prvi filozof istočno azijske medicine koji je i u teor iji i u praksi definirao povezanost Yin-a („ruke majke“) i Yang-a („radne ruke“).  

Istovremeno je uveo i pojmove: Kyo i Jitsu. Kyo se na tjelesnoj razini očituje kao praznina, šupljina, slabost, manjkavost. Kyo je sakriven i njega treba različitim dijagnostičkim tehnikama pronaći te prvo njega „napuniti“. Kyo je najčešće predstavlja uzrok. Jitsu je simptom, on je vidljiv i traži pažnju. No, njega ne treba tretirati odmah u tretmanu (mada je ponekad uputno prvo tretirati upravo Jitsu), bolje je prvo pronaći Kyo.

Slično rade akupunkturisti, ali kao odvojene kategorije: kyo tonificiraju (pune) a jitsu sediraju, umiruju (raspršuju).

Masunaga je uveo inovaciju u tome da se Kyo i Jitsu pronalaze i osjećaju na Hari i meridijanima te promatraju u odnosu jedan na drugi, a ne kao zasebni procesi. 

Stoga Kyo i Jitsu predstavljaju energiju (Ki) u kretanju te time prikazuju čovjeka kao dinamički proces koji prolazi kroz razne energetske faze na različitim razinama postojanja: tjelesnoj, mentalnoj i duhovnoj.

Masunaga je preporučao pristup: „osjeti i pronađi pomoću dodira“, što podrazumijeva sve ono što osjećamo kad radimo na meridijanima ili određenim akupunkturnim točkama, a najbitnije je osjetiti kako sve to rezonira u energetskom polju klijenta.

Masunaga je bio moderan filozof i istovremeno sistematičan čovjek koji je kod shiatsua želio pojednostaviti i približiti ljudima ono što doista funkcionira u zbilji. 

Napisano je mnoštvo tekstova i knjiga o tradicionalnoj kineskoj medicini. Mnogi autoriteti u tom području vode beskrajne rasprave o npr. gdje se nalazi neka akupunkturna točka; da li pola cuna gore ili dolje itd...

Masunaga je kroz Kyo i Jitsu teoriju, uvođenje „ruke majke“ i „radne ruke“, povezao Yin  i Yang i dokazao da ta povezanost doista povećava iskustvo Ki-a. 

Masunaga je proučavao stare knjige o tradicionalnoj kineskoj medicini i usvajao nova teorijska znanja. Zatim je povezao sva ta stara znanja sa sadašnjim dostignućima o biološkim funkcijama čovjeka. 

Proširio je teorijski sistem meridijana te ih pojednostavio. Međutim, istovremeno to pojednostavljenje daje bezbrojne mogućnosti i interpretacije  simptoma te samog tretiranja.

Poznat je njegov zaključak u vezi položaja meridijana te njihove funkcije: „Meridijani su tamo gdje jesu zato što rade ono što rade“.

Njegova hipoteza se temelji na tome da ako meridijani doista postoje, oni ne postoje samo u čovjeku već i u drugim oblicima života, te se izražavaju u svakodnevnom životu i u svim tim drugim oblicima.

Pratio je svaki par meridijana po Kineskom satu te eksperimentirao sa njihovim položajima na tijelu te zaključivao kako različiti položaji djeluju na Svijest.  Na taj način je redefinirao klasičnu funkciju meridijana, prikazujući ih kao temeljni energetski pokret koji je zajednički svim oblicima života.

U Zen shiatsuu postoji 5 osnovnih principa:

1.Opustiti se: davatelj treba biti u ugodnom tjelesnom i mentalnom stanju da bi isto to mogao prenijeti primatelju te da bi mogao opažati potrebe i reakcije primatelja.

2.Upotrijebiti prodiranje a ne pritisak.

3.Pritisak treba biti okomit na površinu tijela.

4.Upotreba dviju ruke: „ruke majke“ i „radne ruke“.

5.Kontinuitet meridijana: tretirati cijeli meridijan, ne samo pojedine dijelove ili točke.