To što ovoj žitarici ime potječe od grčke riječi «besmrtan» već govori mnogo!

Podrijetlo  

Prije 7000 godina amaranth je bio glavna namirnica na američkom kontinentu: u Kaliforniji, Arizoni i Meksiku, kao i u Boliviji, Peruu i Ekvadoru. Popularnost ove sitne žitarice pala je kada su španjolski osvajači doputovali na teritorij Novog Svijeta. Budući da se amaranth koristio u domorodačkim vjerskim  ritualima (miješao se s medom i krvlju, oblikovao u figurice i jeo), razumljiva je odbojnost koju su katolički svećenici osjećali prema ovoj namirnici. Rezultat toga bila je potpuna zabrana sadnje i upotrebe amarantha. U knjizi «Cambridge World History of Food» navodi se pretpostavka da je ova zabrana vjerojatno pridonijela pothranjenosti u 16. stoljeću. No, unatoč tome, i dalje se uzgajao u zabitim dijelovima Meksika. Naposljetku, u 20. stoljeću, Crkva je morala priznati popularnost ove žitarice pa se amaranth danas koristi čak i u proizvodnji krunica!

Vrste i sastav

Postoji više vrsta amarantha. U prehrani se najčešće koriste A. hypochondriacus i A. cruentus.

Amaranth je otporan na bolesti, lako ga je uzgajati i dobro uspijeva u izrazito toploj klimi i na siromašnoj zemlji. No zbog svoje prilagodljivosti uspijeva i na vlažnim tropskim ravnicama i u planinskim područjima.

Ova je žitarica izuzetno dobar izvor proteina u prehrani vegetarijanaca (15.3g/100g), sadrži iznenađujuće količine aminokiselina, uključujući lizin i metionin. Zrno amarantha sadrži dvaput više kalcija od mlijeka (iskoristivog, naravno!), triput više vlakana od pšenice, a njegovo je lišće iznimno dobar izvor željeza. Smatra se da se redovitim konzumiranjem amarantha može smanjiti količina lošeg kolesterola u krvi budući da sadrži jedan tip vitamina E koji  pospješuje njegovo snižavanje. Vrlo je lako probavljiv pa stoga dobar izvor hranjivih sastojaka za bolesne. Jedino što nas u budućnosti može odvratiti od konzumacije ove izuzetno vrijedne namirnice je to što je amaranth još uvijek gotovo nepoznat!

Okus i priprema

Amaranth je nevjerojatno sličan quinoi: okruglastog je oblika, a ima i prsten (kažu da se  baš u tom «repiću» nalaze hranjivi sastojci) koji se odmota tokom kuhanja. Zrno mu je sitnije a okus blaži te ispušta sluz kada se kuha u tekućini. Može se pripremiti kao kaša, u kombinaciji sa drugim žitaricama, mljeti u brašno ili preraditi u pahuljice koje djeca posebno vole.

U Peruu se fermentirani amaranth koristi u proizvodnji specijalnog piva koje se naziva «chicha». Mlado lišće amarantha može se jesti sirovo, kuhano ili prženo. Njegovi žarko crveni cvjetovi  koriste se kao boja u kuhanju, u proizvodnji šminke i u ljekovitim pripravcima.

Ukoliko ste dovoljno znatiželjni i ove su vas informacije zaintrigirale, evo par uputa za pripremu:  sam se amaranth  kuha 25-30 minuta u omjeru 1 šalica amarantha : 2,5-3 šalice vode, no češće se priprema u kombinaciji sa quinoom, prosom ili rižom. Ukusan je  u varivima, ali oprez: kuhajte na laganoj vatri uz redovito miješanje budući da se lako lijepi za dno lonca!

Amaranth je nježan, lagan, sočan i hranjiv, lijepo se slaže sa crnim i  azuki grahom, a u desertima sa zobenim mlijekom, kokosom, rogačem i sladom. Svakako istražite brojne mogućnosti koje vam nude ova mala blijedožuta zrnca. U slast!

Napisala: Dunja Gulin